Minimalne sigurnosne udaljenosti u projektiranju strojeva

Norma HRN EN ISO 13857 definira detaljne zahtjeve za minimalne sigurnosne udaljenosti koje se moraju održavati kako bi se spriječio pristup potencijalno opasnim područjima stroja. Zaštita od posezanja u opasne zone ključan je element sigurnosti strojeva. U ovom članku obradit ćemo glavna projektna načela i praktične smjernice za primjenu tih zahtjeva u industrijskom okruženju.

Razumijevanje Minimalnih Sigurnosnih Udaljenosti

Minimalne sigurnosne udaljenosti određuju se na temelju antropometrijskih i biomehaničkih podataka koji uzimaju u obzir razlike u dimenzijama ljudskog tijela. Važno je da konstrukcijski ured razumije te vrijednosti i pravilno ih primjenjuje u svojim rješenjima. Dokument se odnosi na osobe u dobi od 14 godina i starije, a u kontekstu posezanja kroz otvore uzima u obzir i djecu stariju od 3 godine.

Kategorije Rizika

Norma razlikuje dvije glavne razine rizika: mali i veliki. Pri projektiranju zaštitnih mjera potrebno je provesti temeljitu procjenu rizika stroja kako bi se utvrdilo koja se kategorija primjenjuje:

• Mali rizik: Odnosi se na situacije u kojima je opasnost ograničena na lakše ozljede, poput ogrebotina.
• Veliki rizik: Odnosi se na situacije u kojima postoji mogućnost teških ozljeda, kao što su prijelomi ili amputacije.

Minimalne Sigurnosne Udaljenosti pri Posezanju Prema Gore

Jedan od ključnih aspekata jest pravilno projektiranje visine opasne zone u kontekstu posezanja prema gore:

• Mali rizik: Minimalna sigurnosna udaljenost treba iznositi 2 500 mm.
• Veliki rizik: Minimalna sigurnosna udaljenost treba iznositi 2 700 mm.

Posezanje Preko Zaštitne Konstrukcije i Minimalne Sigurnosne Udaljenosti

Norma propisuje zahtjeve za minimalne sigurnosne udaljenosti u slučaju posezanja preko zaštitne konstrukcije. Za određivanje odgovarajućih udaljenosti potrebno je koristiti tablice sadržane u normi, koje precizno definiraju te udaljenosti ovisno o visini zaštitne konstrukcije i mogućoj razini rizika.

Posezanje Oko Zaštitne Konstrukcije

Norma definira zahtjeve za minimalne sigurnosne udaljenosti pri posezanju oko zaštitnih konstrukcija. Te udaljenosti moraju biti pravilno projektirane kako bi se spriječio pristup opasnim zonama. I u tu je svrhu potrebno koristiti odgovarajuće tablice sadržane u normi.

Posezanje kroz Otvore i Minimalne Sigurnosne Udaljenosti

Norma definira maksimalne dimenzije otvora u zaštitnim konstrukcijama u obliku proreza, kvadrata i krugova koje se moraju poštovati kako bi se spriječio pristup udova opasnim zonama. Te su dimenzije određene za različite dijelove tijela, kao što su vrh prsta, prst, šaka ili cijeli gornji ud, što određuje minimalnu sigurnosnu udaljenost od opasne zone.

Praktični Primjeri

Ova se norma najčešće primjenjuje pri ugradnji zaštitnih ograda koje odvajaju opasne zone i štite od pristupa, primjerice sigurnosnim uređajima tipa blokade (tzv. nadzirana zaštitna naprava). O vrstama zaštitnih naprava govori norma HRN EN 14120. Izvedba same sigurnosne funkcije ovisi o procjeni rizika stroja, ali i o učestalosti pristupa određenoj zoni. Dobar primjer primjene ograda s odgovarajućom veličinom oka u skladu s normom HRN EN ISO 13857 jesu ograde radne zone industrijskog robota. Oko takve mreže ima točno određenu veličinu upravo zato da bi se spriječio pristup opasnoj zoni i smanjila potrebna površina za ugradnju ograde (do 120 mm od opasnosti). Naravno, takve se ograde mogu postaviti oko bilo koje proizvodne linije koja ima opasne zone.

Drugi primjer su zaštitne naprave strojeva sa svim vrstama zaštitnih pokrova. U skladu s normom HRN EN ISO 13857, ako otvor ima širinu 20 mm, sigurnosna udaljenost od opasne zone mora iznositi 120 mm kako bi se onemogućilo podvlačenje prsta ispod zaštitnog pokrova.

• Prorez širine 20 mm: Minimalna sigurnosna udaljenost iznosi 120 mm.
• Otvor širine 80 mm: Minimalna sigurnosna udaljenost iznosi 850 mm.

Zaštitne Konstrukcije i Minimalne Sigurnosne Udaljenosti Sigurnosti

Zaštitne konstrukcije fizičke su barijere koje sprječavaju pristup opasnim zonama. To mogu biti štitnici strojeva, barijere, rešetke ili drugi elementi koji otežavaju pristup. Odabir odgovarajuće vrste zaštitne konstrukcije ovisi o specifičnostima stroja, analiziranom riziku i načinu na koji se provodi projektiranje strojeva.

Dodatne zaštitne konstrukcije

U nekim slučajevima može biti potrebno primijeniti dodatne zaštitne konstrukcije koje će ograničiti slobodu kretanja udova i time povećati sigurnost. Primjeri takvih konstrukcija mogu uključivati dvostruke barijere ili mreže, osobito u složenijim sustavima industrijske automatizacije.

Posebni zahtjevi za djecu i minimalne sigurnosne udaljenosti

Norma uzima u obzir i posebne zahtjeve koji se odnose na zaštitu djece, koja mogu posegnuti kroz otvore u zaštitnim konstrukcijama. Za djecu stariju od 3 godine treba primjenjivati posebne minimalne sigurnosne udaljenosti, koje se razlikuju od onih za odrasle.

Praćenje i održavanje zaštitnih konstrukcija

Zaštitne konstrukcije moraju se redovito nadzirati i održavati kako bi se osigurala njihova učinkovitost. Treba obratiti pozornost na sva oštećenja, deformacije ili istrošenost koji mogu smanjiti razinu zaštite, osobito na sustavima koji su već bili predmet revizije sigurnosti strojeva i proizvodnih linija.

Troškovi sigurnosti i minimalne sigurnosne udaljenosti

Troškovi sigurnosti znatni su jer obuhvaćaju projektiranje strojeva, ugradnju i održavanje odgovarajućih zaštitnih mjera. Tvrtke često štede na sigurnosti, što je štetno iz nekoliko razloga. Kao prvo, to može dovesti do teških nesreća i ozljeda, koje su skupe s medicinskog i pravnog aspekta. Kao drugo, nepromišljeni sustavi ograđivanja mogu ometati rad ako su loše projektirani i odabrani, što smanjuje operativnu učinkovitost i povećava rizik da zaposlenici ne poštuju sigurnosne postupke.

Još jedan primjer su štitnici strojeva sa svim vrstama zaštita. U skladu s normom HRN EN ISO 13857, ako otvor ima širinu 20 mm, sigurnosna udaljenost od opasne zone mora iznositi 120 mm kako bi se onemogućilo podvlačenje prsta ispod štitnika.

Sažetak Osiguravanje odgovarajućih minimalnih sigurnosnih udaljenosti i primjena zaštitnih konstrukcija u skladu s normom HRN EN ISO 13857 nužni su za zaštitu radnika od pristupa opasnim zonama. Zahvaljujući pravilnom projektiranju i održavanju tih zaštitnih mjera moguće je učinkovito spriječiti nesreće i zaštititi zdravlje radnika. Troškovi sigurnosti su znatni – tvrtke često pokušavaju štedjeti na sigurnosti, a štitnici strojeva često otežavaju rad, no to najčešće znači da rješenje nije bilo dovoljno dobro promišljeno već u fazi projektiranja.

Industrijska automatizacija i minimalne sigurnosne udaljenosti

Industrijska automatizacija ima ključnu ulogu u povećanju učinkovitosti i sigurnosti u proizvodnim pogonima. Primjena naprednih sustava upravljanja i nadzora omogućuje automatizaciju proizvodnih procesa, uz istodobno smanjenje rizika povezanog s pristupom opasnim zonama. Upotreba senzora, svjetlosnih barijera i uređaja za zaustavljanje u nuždi može znatno poboljšati sigurnost rada, a istodobno osigurati usklađenost s normama kao što je HRN EN ISO 13857. Takva rješenja posebno su važna na proizvodnim i tehnološkim linijama, gdje je potrebno uskladiti učinkovitost procesa i zaštitu operatera.

Izrada industrijskih strojeva i minimalne sigurnosne udaljenosti

Projektiranje i izrada strojeva moraju uzimati u obzir stroge sigurnosne norme kako bi se osigurala zaštita operatera i drugih radnika od mogućih mehaničkih opasnosti. Izrada industrijskih strojeva obuhvaća niz aktivnosti, uključujući analizu rizika, projektiranje zaštitnih konstrukcija te implementaciju sigurnosnih sustava. Usklađenost s normom HRN EN ISO 13857 ključna je jer se minimalne sigurnosne udaljenosti moraju strogo poštovati. Ispravno projektiranje industrijskih strojeva zahtijeva:

• Analizu rizika: Prepoznavanje mogućih opasnosti i procjenu rizika povezanog s različitim radnim operacijama stroja.
• Projektiranje zaštitnih sustava: Uzimanje u obzir minimalnih sigurnosnih udaljenosti pri projektiranju štitnika, barijera i drugih zaštitnih konstrukcija.
• Integraciju industrijske automatizacije: Korištenje naprednih sustava upravljanja koji automatski nadziru i upravljaju sigurnošću strojeva.
• Redovito održavanje i inspekcije: Osiguravanje da su svi zaštitni sustavi potpuno funkcionalni i učinkoviti.

Norma HRN EN ISO 13857 usklađena je s Direktivom o strojevima 2006/42/EC, pa se primjenjuje zajedno s većinom normi koje se koriste pri izradi specijalnih i industrijskih strojeva. Primjerice, norma HRN EN 14120 obrađuje različite vrste zaštitnih ograda koje se mogu primjenjivati zajedno sa smjernicama za sigurnosne udaljenosti iz norme HRN EN ISO 13857:2020-03. U širem kontekstu usklađenosti to je važno i za CE certificiranje strojeva, osobito kada se zahtjevi norme provode već u konstrukcijskoj fazi.